Premda je naša Blanka Vlašić osvojila srebro, a istim se odličjem okitio i Filip Ude, fizika iza njihovih (i brojnih drugih disciplina na Olimpijadi) je vrijedna poput zlata. Premda dok gledamo Olimpijske igre i ne razmišljamo previše o fizici, zakoni fizike i tu neumoljivo vladaju omogućavajući trijumfe, ali i podsjećajući na naša tjelesna ograničenja.
Cijeli se svijet proteklih tjedana koncentrirao na Olimpijske igre koje se održavaju u Kini i malo tko je razmišljao o nekoj dubljoj vezi športa i fizike. Ni mi nećemo biti drugačiji već ćemo se samo pomalo osvrnuti na fiziku športa.
Kombinacija fizikalnih zakona i anatomije športaša i športašica (kao i njihova realna spremnost) su ključni faktori uspjeha na Igrama, ali i u bilo kojem drugom natjecanju.
Zakon očuvanja kutne količine gibanja bio je jedan od ključnih koji je do značajnog izražaja došli kada je naš srebrni Filip Ude iz Čakovca gimnasticirao.
Rekorder Phelps, koji se doma vraća sa čak 8 zlatnih medalja, vrlo je dobro svladao vodu kao svoj medij (što bi se isto moglo reći i za Ruskinje koje su svijet zapanjile svojom izvedbom u sinkroniziranom plivanju). Ako ništa, i Phelps i Ruskinje su osjetili kako je voda bitno gušća od zraka i kako je otpor bitno izraženiji nego u zraku. Dizajneri plivačkih odjela ovo jako dobro znaju i vode računa o tome kreirajući modele koje plivačima omogućuju osvajanje novih rekorda (Phelps ih je “skinuo” čak 7!).
Postizanje maksimalne brzine u vodi podrazumijeva svladavanje brojnih tehnika - no u načelu se sve svodi na jednostavnu fiziku - maksimiziranje kretanja prilikom zamaha rukama i odraza nogama, te minimiziranje učinaka trenja prilikom povratka u početno stanje.
Paralelno s Blankinim skokovima u vis, održavalo se i bacanje koplja. Norvežanin Andreas Thorkildsen je oborio novi Olimpijski rekord. Čovjek ima 25 godina, ali iza sebe očito ima intuitivno i iznimno dobro svladanu fiziku kosog hica. Andreas je, baš kao i njegovi kolege, ali i naša Ivana Brkljačić, bacačica kladiva, vrlo rano naučio da će domet izbačenog objekta biti najveći ako kut izbačaja bude 45 stupnjeva. Naravno, ovo vrijedi u slučaju ako nemamo zraka - otpor zraka čini uvijek svoje - zbog toga su natjecanja i dodatno zanimljiva.
I gledajući sada kineziologiju iz ovog aspekta možemo lako reći da u njoj ima iznimno mnogo fizike - one konkretne i primijenjene.
Znanje iz fizike, treninzi i iskustvo primijenjeni ispravno mogu športašima omogućiti brojne trijumfe, a gledateljima zabavu, inspiraciju i ne tako rijetko - ponos.
Post a Comment